"Nema tu šta
Bićeš lepa
Nosićeš fine haljine
Vežbaćeš osmeh
Nameštaćeš kosu
Farbaćeš nokte
Ići na neka mesta
Gde se dobri ljudi sreću
Pisaćeš lepo
I lepo gledati
Imaćeš duhovite opaske
Pričaćeš zanimljivo
Bićeš nežna
Bićeš koketna
Bićeš negovana
Bićeš mudra
Bićeš dama
Bićeš sve kako se
Samo poželeti može
Malko ćeš se umoriti
I onda
Slučajno
Jedne noći
Izaći ćeš
Bezveze
Na 10 minuta
“Samo da pas piški”
Stavićeš kapuljaču
Navući ćeš perjanu jaknu
Na bermude
Perjanu jaknu na bermude, da
(To si volela da nosiš
Kad si bila mala)
Otići ćeš do parka
I stajaćeš
I gledaćeš u zvezde
I pitati se
I pitati se
Pored tebe će
U prolazu
Zastati neko
Znanac
Miran i taman
Nekad bi ti se
Možda i dopadao
Ali tebe dopadanja
Više ne zanimaju
Jok
Pitaće – Kako je
Promrljaćeš – Dobro je
Piljićeš u beton
Jer ti se ne priča
Jer ti se ne ostavlja utisak
Šutiraćeš lišće
Upašćeš u baru
Zviždaćeš za psom
Sve u svemu
Ponašaćeš se
Kao poludripac
A ne kao gospojica
Jer sve to s gospođicama
Tako je zamorno
I baš te briga
Šutnućeš još par puta lišće
U znak protesta
Prema gospođicama
Prema sviđanjima
Prema jeseni
Prema životu kao takvom
O kako je dobar osećaj
Šutnuti jesenje lišće
Kako je to strava
I to si volela
Kad si bila mala
Šutnućeš lišće
Osetićeš slobodu
Kao onda
Pre zillion godina
Šutnućeš lišće
A osoba pored tebe
Reći će:
Mislim da sam
Od ovog momenta
Evo baš od ovog
Momenta
Tačno od
Ovog trećeg
Šutiranja lišća
Neizlečivo zaljubljen.
Jer ljubav je svevideća slepica.
Nema tu šta."
- (via persephhona)

(Source: psihoticno-sarkasticna, via persephhona)

"Danas se možda probudiš, ali ne legneš u postelju.
Danas možda otvoriš oči, a zatvoriš ih prebrzo.
Možda se budeš vozio negdje, a nikad ne stigneš.
Možda kreneš da ispraviš stvari, jer si bio grub, jer si povrijedio nekoga, a ne stigneš.
Možda otvoriš vrata sa željom da počneš ispočetka, pa te smrt pretekne prije nego što uspiješ da išta poduzmeš?
Zašto?
Zato što je nepredvidivo.
Kao što dan ima svoj kraj, kao što proljeće ima svoj kraj, i ti imaš svoj. Jer je svaki početak nečiji kraj, i svaki kraj nečiji početak.
Ko ti garantuje da to nije danas?
Umirali su i mlađi i stariji.
Zašto ti ovo govorim?
Upravo sada, u ovom trenutku, ispravi stvari koje možeš. Reci što osjećaš.
Uradi što voliš.
Ne čekaj “pravo vrijeme”. Svako vrijeme je pravo.
Iskoristi priliku, da ne bude prekasno.
Plašiš se?
Čega?
Što ćeš ojačati sebe, očeličiti svoju hrabrost i upotpuniti vjeru u sebe?
Ti si hrabar.
Ti si heroj.
Ti si borac.
Samo se dokaži.
Ne drugima, sebi.
Sebi trebaš.
Sebi si najpotrebniji.
Voli sebe.
Pa će sve doći na svoje."
-

(via predajsesrce)

💔

domjesecainikadanazad:

O tebi…

Mislio sam da više ništa ne osjećam prema tebi
Ali tu noć kada smo se sreli posle par mjeseci
Srce mi je zalupalo jače nego prvi put kada sam te sreo
Razmijenili smo par rečenica, ništa posebno
Okrenuo sam se i otišao izbezumljen
Ni sam ne znam šta si tu noć pričala
Samo znam da sam pratio ritam tvojih usana dok si pričala i da mi je srce kucalo jako

ljubavnimarlboro:

“Bila je ispunjena s dvije jednostavne stvari:

očaj, samoća; i oh 2 više:

mladosti i ljepote. ”

Charles Bukowski